Bez obzira da li dete polazi prvi put ili se vraća posle duže letnje pauze, treba se opet navići na ritam, obaveze i disciplinu. Nekima je ovo treća, četvrta jesen, i roditelji koji to prolaze već znaju: svaki put je malo drugačije.

Ono što predstoji pred svaki polazak u vrtić: Šta mogu da uradim da bude lakše?

Odgovor nije komplikovan, ali ne postoji ni magično rešenje, svako dete je priča za sebe. Evo šta zaista može da pomogne, i zašto.  


       1. Polazak u vrtić je promena, a za svaku promenu je potrebno vreme

Detetu jednostavno treba vremena da se navikne na nešto novo. Septembar je specifičan mesec, danas je polazak u vrtić, sutra u školu. I to je promena na koju se mališani navikavaju svake jeseni.

Najvažnija stvar koju roditelji mogu da urade nije kupovina novih stvari, niti posebna priprema.  To je, zapravo, strpljenje sa sopstvenim detetom i sa sobom.

Deca osećaju roditeljsku anksioznost pre nego što su je roditelji is ami svesni. Ako odlazak u vrtić za vas znači stres, dete to upija. Ne zato što je "osetljivo" ili "nežno",  nego zato što je evolucijski dizajnirano da čita emocionalno stanje onih od kojih zavisi. Brinuti je potpuno normalno, ali korisno je znati, jer kad se smirite vi, lakše se smiruje i dete. I to je osnova svake “ dobre” adaptacije. Posmatrajte vrtić kao nastavak i dopunu detetovih aktivnosti, učenje novih stvari i novih veština, zdrav ritam koji će usvojiti, a ne kao mesto koje nije pod Vašom kontrolom ( iako i ralno nije ) jer ta činjenica  stvara stres.

         2.   Pomoć u pripremi za vrtić, konkretno

 

Rutina pre rutine vrtića.

Vrtić donosi stroži ritam od leta. Ranije buđenje, obrok u određeno vreme, spavanje po rasporedu. Deca kojoj je leto prošlo bez ikakve strukture teže se prilagođavaju.

Dve do tri nedelje pre početka, polako pomerajte buđenje za 15–20 minuta ranije svaki dan. Uvedite večernju rutinu: večera, kupanje, priča, spavanje.  Ukoliko dete spava preko dana, pokušajte svaki dan da ga uspavate u isto vreme, u većini vrtića spavanje je oko 12, 1 popodne. Probajte da ga približno ubacite u taj ritam. Ukoliko je dete navikuto da spava oko 3, 4 popodne normalno da će se teško, ili uopšte neće uspavati u vrtiću. Ne mora biti savršeno, ali neka bude predvidivo. Doručak je uglavnom oko pola 9, 9, dok je ručak izmedju 2 i 3. To je najčešći ritam koji deca imaju u većini vrtića, pokušajte da ga prirodno nametnete.

Predvidivost je ono što malom detetu daje osećaj sigurnosti. Ne pravila radi pravila, nego okvir u kome zna šta dolazi.

Posetite vrtić pre prvog dana

Ako je ikako moguće, dovedite dete u dvorište vrtića nekoliko dana pre početka. Ne morate ulaziti, samo hodajte okolo, sedite na klupo, gledajte. Pustite dete da Vas pita nešto, da zapazi i zapamti neke detalje.

Neizvesnost i nepoznat prostor je ono što plaši, ne sam vrtić. Kad dete već poznaje izgled ulaza, dvorišta, klupe ispred,  to nije toliko nepoznato mesto. To je mesto koje je videlo sa mamom ili tatom.

Razgovarajte jednostavno i iskreno

Nemojte previše obećavati ("biće super!") niti previše dramatizovati ("znam da je teško, ali moraš"). Deca prepoznaju kad odrasli govore ono što misle i kad govore ono što žele da čuju.

Dovoljno je: "Idem na posao, ti ideš u vrtić. Popodne ću doći po tebe."

Jasno, konkretno, istinito. Dete od 2 ili 3 godine ne razume apstraktne pojmove poput "uskoro" ili "za malo" “ za dva, tri sata” ali razume "posle ručka" ili "kad se probudiš". Možete i konkretnije da mu kažete da bi Vas razumelo, zavisi od toga koliko dugo ostaje - “ Ideš sada na doručak, onda se igrate, posle užine i spavanja, dolazim po tebe”

Što kraće rastajanje, bez odugovlačenja, kao da je to najnormalnija stvar na svetu

Ovo je jedan od najtežih saveta za roditelje: Kad ostavite dete, rastanite se kratko i otidite.

Svaki roditeljski instinkt kaže da ostane dok se dete ne smiri. Ali produženo rastajanje , vraćanje, maženje, još jedan zagrljaj… Detetu šalje poruku da je vaše odlaženje zaista nešto opasno. Ako vi nemate razlog da se vraćate, ni dete nema razlog da veruje da je ostajanje loše.

Kratko, toplo, odlučno. I bitno je da imate poverenje u vaspitače.

 

  3. O rančevima, termosima i opremi za vrtić, malo lakše teme

 Postoji deo pripreme koji je lepši i manje stresan, opremanje.

I dok oprema ili odeća nije suština, ne treba je ni potceniti. Za malo dete, sopstveni ranac koji mu se sviđa, flašica vode s motivom koji voli, jaknica u kojoj se oseća, to su sitnice koje grade identitet. "Ovo je moje. Idem u vrtić sa mojim stvarima."

 Rančevi Safari Friends, Teddy sand i Forest Friends su idelani za vrtićki ili predškolski uzrast, dovoljno prostrani da stane presvlaka i omiljena igračka, a ipak dovoljno lagani da ih dete nosi samo. Podesive naramenice znače da ranac raste s detetom i kroz prvu, ali i narednih nekoliko godina vrtića.

Flašice za vodu, ovo je kategorija gde kvalitet zaista pravi razliku. Deca u vrtiću piju manje nego što bi trebalo jer im je flašica teška, ili je ne mogu sama otvoriti. Termos flašica Forest Friends i Fairy Wonders sa slamkom imaju push-up ili flip-up sistem koji dete od 2–3 godine može koristiti bez pomoći. Čuva temperaturu do 12 sati, što znači da voda ostane hladna i do popodnevnog obroka.

Za odeću za vrtiću, preporuka iskusnih mama je uvek ista: udobnost i jednostavnost  pre svega. Starija deca u vrtiću se sama oblače i svlače po više puta dnevno. Pantalone sa elastičnim pojasom, duksevi od organskog pamuka i bluze dugih rukava koje se lako navlače, to je ono što vaspitači vole, a deca ne mrze. Izbegavajte tregere, košulje i slične stvari. Pogotovo za mlađu decu. Većina mama zna, u vrtiću deca jedu sama i dosta se flekaju pa im treba odeća koja se lako oblači.

Za dolazak i odlazak iz vrtića, trotinet Safari Dreams je nešto što mnoga deca od 2–3 godine doživljavaju kao nagradu za odlazak,  i kao ritual koji im vraća kontrolu nad danom. "Idem u vrtić, ali onda se vozim kući." Trotinet s tri točka (dva prednja) obezbeđuje stabilnost za početnike, a podesiva visina ručke raste s detetom. Za mlađu decu, koja polako izlaze iz kolica idelani su 4 u 1 triciki koji se u prvoj fazi koriste kao tricikl sa ručkom.

 

Zašto neka nedelja ide bolje od drugih ?

Jedno od najčešćih iznenađenja za roditelje: dete odlično prođe prvu nedelju, a onda u trećoj ili četvrtoj počne da plače kao da je tek počelo. Ovo je normalno i ima objašnjenje.

Prve nedelje deca su u fazi uzbudjenja i promene. Sve je novo, mozak je zauzet procesiranjem. Kad se emocije smire, a dete je dovoljno sigurno da pokaže osećanja, dolazi do "regresije". Plač i negodovanje u trećoj nedelji nije znak da prilagođavanje ne ide, to je često znak da ide.

Adaptacija traje oko četiri nedelje u proseku, ali to je prosek. Neke dece se adaptira za deset dana, nekim treba šest nedelja. Uzrast, temperament, koliko je dete ranije boravilo s drugom decom, da li spava u vrtiću, sve to utiče.

Jedino što nikako ne treba raditi : porediti svoje dete s drugim detetom iz grupe.

Celu našu ponudu za povratak u vrtić ( rančeve, flašice, odeću, trotinete i igračke ) možete pronaći u sekciji Povratak u vrtić.